U našoj 3. epizodi Dodo & Lili pojavljuje se Don Bosco – svetac, utemeljitelj salezijanaca i uzor mnogim roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i ostalima koji se bave odgojem djece.
Iako je ostao rano bez oca, kada je odrastao, postao je otac mnogim mladićima koji nisu imali očeve ili su ih odbacili zbog njihova neposluha. Nakon zatvora, mladiće bi primao u svoj oratorij gdje su „od vukova postali janjci“ kako je to jednom don Bosco i sanjao.
Kako mu je to uspjelo? Koja je tajna don Boscova odgoja? Odgovore sam pronašla u knjizi „Sretni roditelji s don Boscovim odgojnim sustavom“ autora Bruna Ferrera.
Izdvojila sam 12 zanimljivih savjeta o odgoju koje je već tada (prije više od 100 godina) don Bosco prepoznao kao jako važne.
1| Pridobijte srce djeteta!
Ovo je najveća tajna don Boscova odgoja. U naputku odgojiteljima kaže da tek kada odgojitelj pridobije srce svoga štićenika, njime može suvereno gospodariti, može ga opominjati, savjetovati i ispravljati. Kao što ćemo i mi odrasli lakše uvažiti kritiku i savjet osobe koju poštujemo ili volimo, tako će i djeca radije poslušati i uvažiti savjet odrasle osobe koju su prethodno zavoljeli. A kako postići to da nas djeca zavole? Don Bosco je rekao: „Volite ono što mladi vole da bi mladi zavoljeli ono što vi volite.“ A i vas.
2| Dijete nije dovoljno voljeti, ono treba osjetiti da je voljeno.
Mi roditelji se jako rijetko pitamo znaju li naša djeca da ih volimo jer podrazumijevamo da znaju. Bruno Ferrero kaže da se roditelji prema djeci, iako u dobroj namjeri, često ponašaju kao zujeći helikopteri, a to zujanje postaje uobičajeni obiteljski ton. Kako djeca reagiraju na to? Brane se neposluhom, a one važne riječi koje roditelji upućuju djeci se izgube u zbrci zapovijedi i zabrana.
Fererro savjetuje da djeci upućujemo riječi koje mogu promijeniti obiteljsko ozračje, utjecati da pridobijemo srce djeteta, te da raste njegova pozitivna slika o sebi:
– „Volim te!“
– „Ti si lijep!“
– „Sretna sam što te imam!“
– „Na mene možeš računati!“
– „Što ti misliš?“
– „Ako želiš, možeš plakati.“
– „Želim te slušati.“
– „Zašto si loše volje?“
– „Imam povjerenja u tebe.“
– „Tako je lijepo kad smo zajedno.“
3| Budite prisutni!
Don Bosco je pisao u svom naputku: „Neka nad odgajanicima bdije budno ravnateljevo oko ili oko asistenta; oni neka govore kao ljubljeni očevi, neka ih vode kroz sve što im se događa, neka ih savjetuju i ljubazno ispravljaju.“
Što znači biti prisutan? Ne odnosi se samo na fizičku prisutnost. Fererro kaže da biti prisutan znači zanimati se za djecu, biti raspoložen za igru, za razgovor, za slušanje. Koliko vremena dnevno provedemo sa svojim djetetom bez ekrana, mislima usmjerenima samo na njega? Nažalost, premalo. No, promatranjem djeteta i u lijepim i u teškim situacijama, njegova ponašanja u zajedničkoj ili samostalnoj igri, u razgovoru s nama puno će nam otkriti o njemu, a oni će znati da smo uvijek tu za njih. Kao što Fererro kaže – roditelji bi trebali biti prisutni u životu svoje djece, ne kao hitna služba, ne samo onda kada se pojave problemi.
4| Igra je najozbiljnija aktivnost djece!
Don Bosco je ovo vrlo dobro znao! Rekao je da treba dopustiti djeci slobodu da skaču, trče i viču koliko žele. Smatrao je da su tjelovježba, glazba, deklamacije, kazalište i šetnje vrlo djelotvorna sredstva za održavanje discipline te da služe moralnosti i zdravlju mladih.
Mi odrasli često igru shvaćamo kao neku dječju usputnu aktivnost. No, djeca se kroz igru razvijaju i počinju razumijevati život, uče gubiti, uče koja pravila ponašanja treba poštivati, uče se izražavati,… No, sve ovo se ne odnosi na elektroničke igre!
Već po odabiru igre, možemo puno otkriti o djetetu – njegove interese, probleme koji ga muče, osjećaje, kakva ga atmosfera opušta i usrećuje,…
Kao što se don Bosco igrao često s mladićima u oratoriju, tako smo i mi pozvani igrati se redovito sa svojom djecom. Na taj način se stvara posebna povezanost u obitelji, zajedno se dijele trenutci radosti te se postavljaju temelji za razvoj dječje inteligencije.
5| Djeca trebaju pravila!
Jedna od prvih stvari koje je don Bosco činio s dječacima je bilo svečano čitanje „Pravilnika“.
Govorio je da mladi trebaju dobro vodstvo kako bi se spriječili njihova zla djela. A za dobro vodstvo su potrebna pravila koja trebaju djeci biti kratka, jasna, jednostavna i primjenjiva u praksi.
Važno je da i roditelji poštuju pravila! U suprotnom bi bilo nepravedno prema djeci.
Pravila bi bilo dobro povremeno provjeravati, prilagođavati dobi i osobnosti djeteta. Preporučljivo je da se pravila napišu (ili nacrtaju ako je dijete premalo) s djecom, porazgovara o njima i o uzroku koji pridonosi da se pravilo prekrši.
6| Voli/poštuj svog supružnika ispred svoje djece!
Pitate se kakve to veze ima s odgojem djeteta? O, ima i te kako!
Don Bosco je uvijek poticao poglavare u salezijanskim kućama na vidljivu slogu jer je znao koliko to utječe na djecu. Bruno Ferrero kaže da nije potrebno da se roditelji zatvaraju u ormar kako bi iskazali ljubav jedno drugome jer svaki put kada je izražavaju riječima ili djelima, blagotvorna toplina ispuni njihovu djecu. Međusobni odnosi među roditeljima prvi su izvor stabilnosti i sigurnosti njihove djece. Moramo paziti da ne upadnemo u zamku da pred djetetom govorimo ružno svom/o svom supružniku. A za to je potreban rad na sebi. Roditelji bi trebali donositi odluke zajedno kroz razgovor u kojem pred očima trebamo imati pitanje: „Što doista želimo svojoj djeci?“.
7| Slušajte svoju djecu!
Naša dužnost kao roditelja, odgajatelja, učitelja jest naučiti djecu slušati. Don Bosco je to dobro znao pa je govorio svojim suradnicima: „Neka se stvori takvo ozračje da učenici mogu slobodno izraziti svoje mišljenje. Treba ih saslušati, neka kažu sve što im je na duši“.
Don Bosco je jako dobro slušao svoje dječake, sav bi im se predao dok su mu govorili. Slušao ih je često, iako je imao mnogo posla. Slušao ih je s poštovanjem, što god su oni govorili.
Kako slušati svoju djecu na pravilan način?
– Slušajte ih veoma pozorno!
– Govoriti što manje!
– Prihvatiti šutnju!
– Ne donositi preuranjene sudove!
– Izbjegavati neposredna rješenja!
– Prepoznati osjećaje!
– Pomoći djeci da dođu do vlastitih rješenja!
– Ne činiti nešto drugo dok ih slušate!
– Slušajte ih kad ste mirni!
– Prepoznajte što stvarno stoji iza djetetovih naizgled „nebitnih“ riječi
– Slušajte aktivo (ušima, ali i očima)!
– Obratite pažnju na djetetov glas!
8| Kazna na zadnjem mjestu!
Jako zanimljivo je to da je ovaj savjet dao don Bosco koji je živio prije 150 godina kada je bilo uobičajeno fizički kažnjavati djecu.
Govorio je: „Ne kažnjavajte nikad dok niste iscrpili sva druga sredstva. Koliko puta sam se predragi moji sinci, u svojoj dugoj službi, morao uvjeriti u tu veliku istinu. Svakako je lakše naljutiti se nego biti strpljiv: prijetiti dječaku, nego uvjeravati ga. Još bih rekao da našoj nestrpljivosti i oholosti više odgovara kazniti one koji su tvrdoglavi, nego ispravljati ih blago i mirno podnositi. Jako teško je u kažnjavanju očuvati onu mirnoću koja je potrebna da bi se odagnala svaka sumnja koja u nama budi osjećaj vlastitog autoriteta ili vlastite strasti.“
Smatrao je da se trebamo osloboditi gnjeva kada ispravljamo njihove pogreške ili to činiti kada gnjev u nama prođe. Trebali bismo suosjećati s njima u tom trenutku i nipošto ih ne ponižavati. Jedino tako možemo svoju djecu ispravljati.
Ispravljati pogreške bi trebalo što prije (čim naš gnjev prođe) jer će djeca zaboraviti svoje pogreške.
Trebamo biti dosljedni! Ako mu danas damo da skače po kauču, a sutra ne, dijete će biti zbunjeno.
Koriti treba negativno djetetovo ponašanje, a ne dijete!
Trebamo uzeti u obzir karakter djeteta pri ispravljanju njegovih pogrešaka.
Pitati se potiče li naše korenje dijete na dobro ponašanje ili ne.
Saslušajte dijete prije nego ga odlučite koriti! Ili ako je premalo i ne zna se izraziti zapitajte se je li dijete gladno, umorno ili mu nedostaje vaše ljubavi.
9| Potičite samopouzdanje djeteta!
Don Bosco je znao da je cilj odgoja izgraditi samostalnu i odgovornu osobu. Radio je na tome da mladićima što prije da neku odgovornost. Djecu treba poticati da budu odgovorna u skladu sa svojom dobi i da donose odluke. Zašto dijete ne bi samo odlučilo što će obući u skladu s vremenskim prilikama, uredilo svoju sobu?
Pitajte djecu što oni misle o nekim pitanjima. Već dvogodišnjake možemo pitati neka jednostavna pitanja poput: Što misliš, smijemo li čupati seku za kosu?
Dopustiti djeci da izraze vlastitu osobnost!
Zajedno čitajte, razgovarajte o knjizi, saslušajte ga kako ga boli koljeno i pomilujte ga, poštujte djecu!
Neka pohvale budu brojnije od kritika! Hvalite njihov trud i napredak!
10| Spriječite loše ponašanje djeteta!
Mi odrasli obično interveniramo na loše ponašanje djece i posljedice lošeg ponašanja, a rijetko kada radimo na tome da spriječimo loše ponašanje.
Don Boscov sustav odgoja se naziva „preventivni“, a temelji se na tome da se unaprijed spriječi loše ponašanje djece.
Što to znači?
Treba prvo imati na umu da dječji mozak, pa tako i samokontrola djeteta nije dovoljno razvijena.
Ako dijete prolazi pored velike lokve, a nema na sebi gumene čizme, teško će se svladati da ne ode u skakati u lokvu. Naravno, kada ode u lokvu u platnenim tenisicama i smoči i tenisice i čarape, roditelj se ljuti na dijete i kori ga. Međutim, imajući na umu djetetov nerazvijeni mozak, bilo bi dobro spriječiti takvo ponašanje tako što npr. majka ili otac izbjegava puteve gdje su lokve ili, ovisno o dobi i karakteru djeteta, objasni mu prije nego ugleda lokvu da nema gumene čizme i da će smočiti i tenisice i čarape ako ode u lokvu.
11| Poklonite djetetu optimizam!
Pravi primjer za ovo daje nam sam don Bosco kojeg je optimizam pratio cijeli život, a koji je utemeljen na kršćanskoj kreposti nade.
Optimizam je rijetko prirodna osobina, no dobra je vijest da ga možemo usvojiti snagom svoje volje, a onda ga prenijeti i svojoj djeci.
Bruno Ferrero daje nam upute kako djecu odgajati za optimizam, a evo nekih od njih:
– Pomoći djetetu da se ne povlače pred preprekama, nego ih naučiti gledati na njih kao na nove prilike
– Birati društvo onih koji su puni nade
– Naučiti ih prepoznati što je lijepo, diviti se tome i uživati u svemu što posjeduju
– Slaviti posebne dane (imendane, rođendane, godišnjice,…)
– Ići u šetnju, smijati se, slušati glazbu
– poticati ih na zahvalnost,…
12| Neka posljednji sati dana budu najljepši!
Ovo je dobro znala don Boscova majka Margareta koja je imala naviku navečer prije spavanja pred krevetom svoje djece nježno razgovarati s njima.
Don Bosco je kratki, večernji, topli nagovor kojeg njeguju salezijanci nazvao „ključem moralnosti, dobrog ponašanja i odgojnog uspjeha.“
Bilo bi dobro postaviti sebi pitanje: Što moje dijete najčešće radi prije spavanja?
Bruno Ferrero navodi kako je don Bosco shvatio da večernji sati prije spavanja imaju posebno značenje. Tada padaju obrambeni zidovi, djeca žude za toplinom, dobrotom blizinom i ljubavlju jer nadolazeća noć pritišće i plaši. Stoga je djeci tada potreban netko tko će ga uzeti za ruku. Najbolje bi bilo da roditelji zajedno s djecom prije počinka ugodno i nježno porazgovaraju, zagrle se i pomole.
Ovo su samo neki od don Boscovih odgojnih savjeta. Ako želite saznati više o njima ili saznati što je još don Bosco smatrao važnim za odgoj, preporučam da pročitate knjigu Sretni roditelji s don Boscovim odgojnim sustavom autora Bruna Ferrera.