Dijete već u majčinom trbuhu čuje glasove svojih najbližih, prvenstveno majčin glas.

Zanimljivo mi je bilo gledati videozapise u kojem uplakano dijete nakon rođenja smiruje majčin ili očev glas koji čuje. Prepoznaje ga i veže uz nešto dobro i sigurno.

Pročitala sam dosta literature zadnjih nekoliko godina o važnosti čitanja djeci. U nastavku pročitajte 10 razloga (koji su mi se učinili najzanimljivijima) zašto čitati/pričati priče djeci:

1|  Raste sigurna privrženost između roditelja i djeteta

Kao što ste pročitali u uvodu – bebu opušta miran glas roditelja. To su prve priče upućene djetetu. Čitanje ili pričanje priča djetetu, osim dodira, od velike je važnosti za stvaranje privrženosti između roditelja i djeteta. Djetetu čak nije toliko stalo do priče koju mu pričamo/čitamo koliko do pozornosti koje mu time dajemo.

Ako ste barem jednom u životu pročitali ili ispričali priču svome djetetu, vjerojatno ste nakon, a i tijekom priče, osjetili veću bliskost s djetetom.

A ako dijete razvije zdrav odnos s roditeljima, puno je veća vjerojatnost da će razvijati zdrave odnose s drugim ljudima poslije u životu.

Ja sam svom djetetu počela čitati već od rođenja. Naravno, na početku je slušala samo moj glas i imala sam osjećaj da govorim zidu, ali s vremenom, kako se razvijala, počela se interesirati za to što držim u ruci (slikovnicu). Kasnije je počela povezivati da je ta slikovnica povezana s onim što joj govorim (čitam).

2|  Dijete razvija komunikacijske vještine

Dijete će, slušajući naše priče, upoznati jezik, otkriti puno novih riječi i stvoriti vezu između glasova i značenja riječi te će početi koristiti te riječi. Poznavanje puno riječi olakšat će im i svladavanje tehnike čitanja. Mnoga djeca će nakon slušanja priče igrati igru uloga u kojoj će glumiti npr. dva lika iz priče koju su čuli. Naravno, ta 2 lika će morati komunicirati. To je sve dobra proba za djetetovu komunikaciju s drugim ljudima.

3|   Potiče empatiju kod djeteta

Ako se npr. dijete izruguje svom bratu ili sestri, a vi ga nikako ne možete uvjeriti da to nije lijepo, možda je vrijeme da mu pročitate npr. priču o medi koji se rugao žirafi. Priča će mu pokazati kako se žirafa osjeća kada je izrugana, a i vjerojatno će se sjetiti kako se i on osjećao kada je nekad bio predmet ruganja. To bi trebalo pomoći da dijete shvati kako se njegov brat ili sestra osjeća kada mu se on ruga, ali nećete izravno napasti i okriviti dijete zbog ruganja.

Možete i izmisliti priču ako nemate knjigu pri ruci.

Kada se sljedeći put bude rugao bratu ili sestri, sjetite ga žirafe iz priče.

Znanstvenici koji proučavaju zrcalne neurone (koji su ključni za empatiju) kažu da imamo empatiju za izmišljene likove jer proživljavamo iste osjećaje.

4|   Razvija pamćenje

Pročitala sam zanimljivu činjenicu da se ljudi do 22 puta više sjećaju činjenice koja je ugrađena u priču nego same činjenice. Istraživanja pokazuju da će činjenice koje smo naučili napamet jako brzo „ispariti“ iz naše glave, dok će se priče zadržati u našem umu.

To se odnosi i na važne životne lekcije koje želimo da naše dijete zapamti.

Pada li vam na pamet nešto što stalno govorite djetetu, a ono nikako da zapamti?

Pokušajte tu činjenicu „ugraditi“ u neku priču prilagođenu dobi djeteta.

Npr. sto puta ste rekli svom djetetu da zatvori slavinu da se ne troši voda dok nanosi sapun na ruke i trlja ih. I nikako da zapamti…

Pokušajte smisliti priču u kojoj je glavni lik trošio puno vode i zbog toga se dogodilo nešto loše, ali je kraju popravio štetu i izvukao jasnu poruku da mora štedjeti vodu.

Ta priča ostat će u djetetovom umu i vjerojatno će je se sjetit puno puta kada bude pralo ruke.

U Bibliji možemo pročitati kako je i Isus često svojim učenicima pričao u prispodobama (pričama) kako bi lakše shvatili i zapamtili ono što im želi reći.

5|   Jača djetetovo samopouzdanje

Dijete razvija mnoge vještine kroz slušanje priča, razvija se osjećaj da nije samo, osjećaj pripadnosti, sigurnosti i povjerenja u roditelje.  To sve utječe i na rast njegovog samopouzdanja.

6|   Pomaže u razumijevanju vlastitih osjećaja

Jako je važno da dijete zna kako se osjeća i da zna svoje osjećaje izraziti. Slikovnice često govore o osjećajima likova u priči poput tuge, ljutnje, sreće ili straha. Dijete će lakše shvatiti osjećaje kroz likove, stoga će mu biti lakše shvatiti i izraziti vlastite osjećaje. Možda će dijete nakon pročitane priče reći da se i ono tako osjećalo kao lik u priči. Nekoj djeci će ponekad biti lakše pričati o odbačenosti koju osjeća lav u priči, nego o odbačenosti koju on doživljava u vrtiću. Ali to je prilika da razgovarate s djetetom o tome što lav može napraviti da se ne osjeća tako. Dijete će to automatski preslikati na vlastiti primjer.

7|  Privlači dječju pozornost

Pričanje priča je moćan alat za privlačenje pozornosti.

Isprobala sam puno puta i djeluje!

Zamislite situaciju da svoje dijete već peti put molite da pospremi igračke, ali ono kao da vas ne čuje.

Probajte ovo reći: Hej, jesi čuo priču o bubamari koja je izgubila točkice s krila jer ih nije spremila na mjesto kada je išla spavati?

Sigurno ćete dobiti dječju pozornost!

Tada mu ukratko kroz priču dajte do znanja da bi bilo dobro da spremi svoje drage igračke koje sigurno ne želi izgubiti kao bubamara točkice.

Pričanje priče će dobro poslužiti i kada je dijete bolesno. Usmjeravajući pozornost na zanimljivu priču, manje će se fokusirati na bol koju osjeća.

Kada dijete uspije zadržati pozornost 10-ak minuta (ovisno o dobi djeteta) svaki dan na priču, to će sigurno pomoći da u kasnijem djetinjstvu zadrži pozornost na druge radnje (u vrtiću, školi i dr.)

8|  Potiče kritičko mišljenje

Svaka slikovnica sadrži određenu temu o kojoj se može razgovarati s djetetom. Nakon što je dijete poslušalo priču, uz pomoć djeteta prepričajte sadržaj priče da vidite je li dijete shvatilo bit.

Nakon toga, postavljajte djetetu pitanja otvorenog tipa koja zahtijevaju od djeteta promišljanje i analizu.

Npr. Kako je lisica postupila? Što misliš kako se jež tada osjećao? Što bi ti napravila da si na njegovom mjestu? Jesi li se ti nekad tako osjećala ili to napravila i kada?

Bitno je da navedemo dijete na kritičko razmišljanje i da samo dođe do nekog zaključka, a ne da mu sve serviramo na pladnju.

9|  Razvija maštu i kreativnost

Priče su izvrsne za razvoj mašte i kreativnosti kod djece. Ako sami smišljate priču, možete dati djetetu priliku da ono smisli neki novi lik koji stupa na scenu ili neki događaj koji može uslijediti. Djeca to jako vole. Možete priču i zapisati i dati djetetu da nacrta likove. Spremite na posebno mjesto i poklonite mu to za 10 ili 15 godina.

Ako čitate djetetu slikovnice, izgled likova i tijek događaja je već zadan, no zašto ne biste potaknuli dijete da smisli neki lik koji može doći Crvenkapici dok bere cvijeće. Što bi joj taj lik rekao? Zašto? Kako bi izgledao?

10|   Jača djetetovo samopouzdanje

Djeca kojoj se čita će brže i lakše savladati tehniku čitanja u kasnijem djetinjstvu. Dijete već od malena uči da su slova koja roditelj čita povezana s glasovima koje izgovara. Ako pratite prstom napisane riječi dok ih čitate, dijete će shvatiti da se tekst čita slijeva nadesno, odozgo prema dolje te da nema preskakanja redova. Pokušat će vas imitirati kasnije te svojim prstićima prelaziti tekst.

Sve je to dobra i zabavna priprema za djetetovo samostalno i izražajno čitanje.

Činjenica je da je jedan dan roditelja pretrpan svakakvim aktivnostima te da je stresan. No, uzmimo u obzir da 10 minuta od cijelog dana i nije baš nešto puno, no ako tih 10 minuta koristimo svaki dan za čitanje ili pričanje priče djetetu, vaše dijete (A I VI!) će biti mirnije, sigurnije, sretnije i kreativnije!

To je upravo ono što želimo, zar ne?